Koji su vam prioriteti u životu?

Pozdrav svima 🙂

Čak i da ne pratite nogomet vjerujem da se ne možete izolirati od ove euforije koja traje zadnjih desetak dana. Sa svakom pobjedom naših nogometaša pojačava se i sreća i veselje svih građana i građanki Hrvatske. A što će tek biti nakon današnjeg finala ne mogu ni zamisliti… 🙂

Iako ne pratim nogomet, iskreno me veseli učinak koji imaju rezultati naših nogometaša na raspoloženje ljudi, na podizanje pozitive i promidžbu naše divne zemlje u svijetu. Mislim da veći dio svijeta danas zna za Hrvatsku, tko smo i što smo te gdje se nalazimo, što je zaista divno. Prekjučer sam na svom facebook profilu napisao post kako bi bilo lijepo da je ovakva energija tokom cijele godine, a ne samo u ovakvim vrlo rijetkim slučajevima. Možda bi onda ljudi shvatili u kakvom raju zapravo žive…

Prehrana za koju smo stvoreni Dalibor Petrinić

  • Prehrana za koju smo stvoreni knjiga Knjiga "Prehrana za koju smo stvoreni" je knjiga koja razbija mitove te otkriva što to zapravo znači zdravo se hraniti. U knjizi možeš saznati koliko je u biti jednostavno jesti zdravo, zašto vaganje i mjerenje hrane nema smisla. Zašto trebaš uživati u hrani koju jedete bez grižnje savjesti, zašto nijedna dijeta koja nešto brani dugoročno ne može biti dobra...itd. Knjiga na vrlo jednostavan način, bez stručnih izraza i nepotrebnih i nebitnih informacija, objašnjava sve što trebate znati o jedinom prirodnom i dugoročno održivom načinu prehrane. Najveća poruka ove knjige je da je ključno osvijestiti se i shvatiti zašto zapravo jedeš svoju hranu; zbog svog trenutnog emotivnog stanja, dosade i navike ili iz prave potrebe i gladi? Ova knjiga će promijeniti sve! Cijena knjige u digitalnom izdanju je 8 eura (Paypal), u tiskanom izdanju unutar Hrvatske je 15 eura, a sa slanjem van Hrvatske je 23 eura (Paypal) Ova knjiga će ti promijeniti život, ali samo ako ti to dopustiš. Informacije su tu, na tebi je da ih pretvoriš u djela. Vrijeme je da počneš poštivati svoje tijelo, jer drugo u ovom životu nećeš dobiti! Tvoj Dalibor
  • 183 pages

Ali tema današnjeg bloga su prioriteti. Na pisanje ovog bloga me motivirao prekjučerašnji susret sa starim poznanikom. Naime sreo sam ga u gradu i nisam mogao ne primijetiti njegovo veselje i entuzijazam. Naravno, s obzirom da znam koliko voli nogomet i da je strastveni navijač, brzo sam zaključio da su uspjesi naše nogometne reprezentacije uzrok njegovog ponašanja. Inače riječ je o osobi od četrdesetak godina, ocu dvoje djece. Kao i većina njegovih vršnjaka, i on ima petnaestak kila viška i radi posao koji baš previše ne voli.

Nakon kratkog čavrljanja ja ga pohvalim kako lijepo zrači i kako mi je drago vidjeti ga toliko veselog. Iako sam znao što je tome uzrok, pitao sam ga zašto je tako euforičan i dobro raspoložen, s obzirom da kad god bi ga inače sreo uvijek bi bio loše volje, depresivan i nezadovoljan. “Uspio sam nabaviti karte za finale” – kaže on meni sa dječačkim osmijehom na licu. Ja na to odgovorim: pa to je super!

S obzirom da znam da takve karte nisu jeftine kao ni let do Moskve, iz znatiželje ga upitam koliko će ga to sve skupa doći. 1500 eura! Odgovara on meni i dalje sa osmijehom na licu. Ja sam i dalje zadržao osmijeh na svom licu i veselio se zbog njega, iako su mi se odmah upalile neke lampice. Ali pozdravili smo se i svatko je nastavio svojim putem.

Kako smo se udaljavali jedno od drugog, počeo sam razmišljati. S obzirom da znam kakav posao radi, da ima kredit za stan i auto, te da se oduvijek na neki način kao i većina njegovih sugrađana i sugrađanki “bori” s financijama, zapitao sam se odkud mu novci za takav poduhvat? Možda su mu došli neki neočekivani prihodi ili je uspio uštedjeti. Ali s obzirom da znam kakav mentalni sklop ima, bojim se da je kao i još nemali broj Hrvata podigao jedan od onih kratkoročnih kredita, posudio novac ili se čak odrekao svog godišnjeg odmora da bi mogao otići na finale svjetskog nogometnog prvenstva. I to je sasvim ok, da se razumijemo, svatko ima pravo na svoj izbor i nitko nema pravo nikoga osuđivati.

Ali tema ovog posta su prioriteti. I ovaj primjer sam uzeo jer znam da osim što moj poznanik ima problema s kilažom ima i sve većih zdravstvenih problema općenito. A kada god bih mu dao neke savjete za poboljšanje kvalitete života, za promjenu životnog stila i pogleda na život općenito, uvijek bi vrlo brzo promijenio temu. I uvijek bi izlika bila: “Nemam ti ja za to vremena ni novaca”. A sad zamislite ovo: da je 1500 eura uložio u 6-7 mjeseci osobnog treninga i prilagođene prehrane, što bi mu bez problema moglo promijeniti zdravstveno stanje? Ili da je 1500 eura uložio u osobni razvoj ili u nekakvu edukaciju koja bi mu mogla donijeti dodatni izvor prihoda ili čak i u potpunosti zamijeniti posao? Ili da je na bilo koji način uložio u nešto što će mu poboljšati kvalitetu života ili ga barem malo olakšati?

Dragi moji sve se u životu svodi na prioritete. I kada nešto zaista želite, naći ćete načina, što je moj poznanik jasno pokazao. Svi stalno tupimo kako nam je zdravlje najbitnije, ali nitko to ne pokazuje u praksi. Jer sve je skupo, zdrava hrana, knjige, edukacije, treninzi itd. I nikad nemamo vremena za takve stvari. Morate biti svjesni jedne vrlo važne činjenice, a to je da ćete novac potrošiti ovako ili onako, pitanje je samo na što? Jer vrlo rijetki danas u Hrvatskoj uspiju nešto uštedjeti. Svi svoj teško zarađeni novac potroše, nažalost samo rijetki na ono najbitnije – svoje zdravlje. Jer nekime nije problem dati petsto i više kuna za običnu majicu, ali su im knjige preskupe. Nekime nije problem dati tisuću i više eura za najnoviji mobitel, ali im je grupni da ne pričam osobni trening preskup. Nekima nije problem svaki mjesec davati par tisuća kuna za ratu luksuznog auta, ali ulaganje u svoj osobni razvoj i edukacije smatraju bačenim novcem. Imam dosta poznanika koji voze lukuzne aute, nose garderobu od par tisuća eura, a prema svom tijelu se odnose kao prema kanti za smeće.

A ako nešto i uštedite kupujući jeftinu mrtvu hranu i izbjegavanjem treninga, sve ćete to plus još jako puno platiti vrlo brzo kada vam se počnu gomilati zdravstveni problemi. Što sve veći broj ljudi, nažalost na teži način, počinje shvaćati.

Sve se svodi na to kako gledate na život i kakva su vam mjerila vrijednosti. I da ponovim: svatko ima pravo na svoj život i na svoje odluke i nitko nema pravo drugima određivati život niti ih osuđivati. Ali budite onda barem iskreni i priznajte da vam zdravlje nije najbitnije. I nemojte onda kukati kada sve dođe na naplatu, nego budite “baja do kraja”. I koliko god da sam osobno vrlo smiren lik, moram priznati da me još uvijek “fascinira” koliko ljudi malo cijene svoj um i svoje tijelo. I koliko nisu svjesni bogatstva koje im je dano rođenjem. I koliko je sve drugo bitnije i kako nikad nemaju vremena ni novaca…

Vaš Dalibor