Uvod u prihvaćanje

Knjiga [psi] i uvod u prihvaćanje

Autor: Erik Miletić

Na početku bijaše …

Jedno slovo može promijeniti riječ i jedna riječ može promijeniti cijelu rečenicu, a ponekad i samo jedna rečenica može promijeniti cijelu knjigu. No, pitanje koje si zadnjih sedam godina postavljam je – može li samo jedna knjiga promijeniti cijeli svijet? I, naravno, da li je ta knjiga upravo knjiga [psi]?

Točan odgovor ne znam, ali na temelju vlastitog iskustva jako dobro znam da prihvaćanje sebe i svog svijeta može bitno promijeniti naš život. Zato i ne iznenađuje da je upravo prihvaćanje glavna tema knjige [psi], iako nam se na prvi pogleda može učiniti da je to REI model ili teorija o Životu.

[psi] kao sedmi pečat?

Knjiga [psi] nije prva knjiga koja govori o prihvaćanju, o Životu kao inteligenciji koja spaja misli svih živih bića, o školi Života koja je namijenjena našoj suštini, te o tri razuma koji stvaraju naš svijet i imaju slobodnu volju da tu školu prihvate ili je odbace. O svemu tome je već bilo pisano, i to ne jednom, već kako [psi] navodi u šest navrata, a predzadnji put prije više od 1400 godina. Da li je [psi] sedma knjiga, dakle onaj sedmi pečat kojeg čovječanstvo mora otvoriti da bi promijenilo svijet?

Naravno, ni to ne znam, međutim znam da vrijeme bespovratno mijenja riječi i njihova značenja, jezici umiru, a novi, drugačiji jezici se rađaju, pa tako i potreba da se Život ponovo obrati čovjeku. Također, kroz vremenska razdoblja razumi se izmjenjuju na vlasti, pa se puno toga promijeni i izbriše u skladu uvjerenja i razmišljanja onog razuma koji dominira u vremenu kada nastaju prepisci.

Kako djeluje [psi]

Čovjeku su dana tri razuma i čovjek može vidjeti istinu koju mu je namijenjena, tek kada svaki njegov razum prihvati druga dva. A upravo tako je knjiga [psi] i zapisana, tako da jednako poštuje sva tri razuma kao i svih 12 mogućih jednakovrijednih hijerarhija koje ta tri razuma mogu formirati kada oblikuju naš karakter.  Zato knjiga [psi] ima dvanaest priča koje predstavljaju unutrašnji svijet glavnog lika pojedine priče i u svaki taj svijet ulazi Eros jer ga je glavni lik pozvao čitajući [psi].

Ghandi minus Hitler jednako je prihvaćanje

Međutim, postoji i 13-ti karakter, karakter gdje ni jedan od razuma ne dominira. Eros ima 13-ti karakter i »napustio« je svoju kuću kako bi mogao vidjeti istinu tuđih svjetova. Ovdje možemo krivo zaključiti kako je 13-ti karakter nešto posebno ili čak savršeno, ali nije, već je ključno »napuštanje« svoje kuće kao metafore prihvaćanja. Razmišljanja 13-tog karaktera možemo prepoznati kod Ghandija, ali i kod Hitlera, a razliku između njih dvojice je činilo upravo prihvaćanje. Zato je prihvaćanje tako važno, jer prihvaćanje može biti ona mala promjena koja našem životu daje smisao, i svako se može u svakom trenutku odlučiti da prihvati svoju školu života.

Kako se može [psi] kategorizirati?

Knjiga [psi] je zapisana kao roman, kako bi mudrost Života bila svakome dostupna. Original je napisan na slovenskom, te je za vrijeme autorov života [psi] planski prevedena na engleski i njemački, međutim igrom slučaja i na hrvatski, a upravo ovaj posljednji prijevod je Eros smatrao najbližim originalu.

Knjigu [psi] je nemoguće kategorizirati po žanru, a da se pritom ne napravi šteta za neko od područja koje ona pokriva. [psi] nije stručna knjiga, iako daje nove temelje za bolje razumijevanje psihologije našeg uma, ali i evolucije života na Zemlji. Knjiga [psi] nije ni knjiga samopomoći, iako nam naravno može pomoći da bolje razumijemo sebe i druge, ali i da prihvatimo sebe, kao i druge upravo takve kakvi jesu. Također, knjiga [psi] nije filozofska knjiga, iako govori o životu i njegovom smislu, a nije ni duhovna knjiga, iako piše o ljubavi. [psi] svakako nije ni religijska knjiga, iako teorija o Životu može djelovati kao neka nova religija ili barem kao još samo jedna nova teorija o inteligentnom dizajnu.

Život kao inteligencija koja spaja misli svih živih bića

Da, Život je inteligencija, ali inteligencija koja je nastala s prvim živim bićima na Zemlji i evoluira kao što evoluiraju tijela i umovi tih živih bića. Život nije svemoguć i nije besmrtan, a nije ni odvojen od čovjeka. Također, Život nije stvorio Svemir, a ni sve što postoji. Život prije svega nastoji održati one kemijske strukture koje daju život, a kroz usavršavanje živih bića nastoji povećati sposobnosti prilagodbe promjenama nežive prirode. Život je čovjeku daleko superiorna i po razmišljanju nedostupna inteligencija, kao što su misli koje nastaju u našem mozgu nedokučive neuronu koji ga čine. Ali Život je u nama, i to ne samo u srcu, već u tijelu, a najviše u mozgu, jer Život prilikom svog djelovanja spaja misli svih živih bića, upravo kao što naš um spaja aktivnosti svih naši neurona.

Uloga čovjeka u djelovanju Života?

I tako kao što naš um može potaknuti naše neurone na djelovanje, tako i djelovanje naših neurona može potaknuti naš um u nove spoznaje. Ova kolumna je samo uvod u veliku i vrlo složenu temu o prihvaćanju i teoriji o Životu, a za završit ću je slično kao što sam i započeo …

… jedan neuron može promijeniti misao, a samo jedna misao može promijeniti naš um, može li jedan um promijeniti čovječanstvo? Naravno da ne može, ali jedan um svakako može potaknuti cijelo čovječanstvo na promjenu, upravo tako kao što to može i jedna knjiga.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik.