Autofagija – najveća dobrobit posta

Autofagija – najveća dobrobit posta

Pozdrav svima dragi moji 🙂

Kao što znate ukoliko barem malo pratite moj rad, znate da sam veliki pobornik posta. Iskreno vjerujem da je neka vrsta posta nešto što bi svatko trebao redovito prakticirati, prvenstveno zbog zdravstvenih razloga.

U svojoj knjizi sam detaljno objasnio sve što trebate znati o postu te nabrojao i pojasnio kakve sve vrste posta možete prakticirati. Knjiga bi trebala biti spremna za tisak do kraja mjeseca, čisto za informaciju.

U današnjem postu sam vam samo ukratko htio objasniti zašto autofagiju smatram najvećom dobrobiti prakticiranja posta.

Što je autofagija?

Riječ potječe od grčke riječi auto (samo) i phagein (jedenje). Dakle, riječ u prijevodu znači jesti samog sebe. U osnovi, to je mehanizam u tijelu kojim se tijelo riješava svih „razbijenih“ stanica (organela, proteina i staničnih membrana) kada više nema dovoljno energije za njihovo održavanje. To je regulirani, uredan proces razgradnje i recikliranja staničnih komponenti.

Postoji sličan, poznatiji proces nazvan apoptoza također poznat kao programirana smrt stanica. Stanice su, nakon određenog broja podjele, programirane da umru. Iako se ovo u početku može zvučati jezivim, shvatite da je taj proces neophodan u održavanju dobrog zdravlja. Na primjer, pretpostavimo da ste vlasnik automobila. Volite svaj auto. S njim imate sjajne uspomene i volite ga voziti.

Ali nakon nekoliko godina, ne izgleda sjajno kao na početku. Nakon još nekoliko, izgleda još manje sjajno. Auto vas košta tisuće eura godišnje za održavanje i stalno se kvari. Je li ga uopće dobro zadržati, kad nije ništa drugo nego komad smeća? Očito ne. Zato ga se riješite i kupite novi sjajni automobil.

Ista stvar se događa u tijelu. Stanice postaju stare i bezvrijedne. Bolje je da se programiraju da umru kada je njihov „korisni život“ završen. Zvuči stvarno okrutno, ali to je život. To je proces apoptoze, gdje su stanice predodređene da umru nakon određenog vremena. To je kao da ste kupili automobil na leasing. Nakon određenog vremena, riješite se automobila, bez obzira funkcionira li on i dalje ili ne. Onda kupite novi auto. Ne morate se brinuti o tome da li će se pokvariti u najgorem mogućem trenutku.

Što aktivira autofagiju?

Odricanje od hranjivih tvari (nutrijenata) ključni je aktivator autofagije. Zapamtite da je glukagon na neki način suprotni hormon od inzulina. Ako se inzulin diže, glukagon se smanjuje. Ako inzulin pada, glukagon se diže. Dok jedemo, inzulin se diže i glukagon se spušta.

Kada ne jedemo (kada postimo) inzulin se spušta i glukagon se diže. Ovo povećanje glukagona stimulira proces autofagije. Zapravo, post (podiže glukagon) pruža najveći poznati poticaj za autofagiju.

Ovo je u biti oblik staničnog čišćenja. Tijelo prepoznaje staru i nekorisnu staničnu opremu i označava ga za uništenje. To je akumulacija svog tog „bezvrijednog materijala“ koji može biti odgovoran za mnoge posljedice starenja.

Post je zapravo puno korisniji od samog stimuliranja autofagije.

On čini dvije dobre stvari:

– stimuliranjem autofagije, čistimo sve naše stare, „loše“ proteine ​​i stanične dijelove.

– post također stimulira hormon rasta, koji govori našem tijelu da započne proizvoditi neke nove snažne dijelove tijela, čime dajemo svom tijelo potpunu obnovu.

Morate se riješiti starih stvari prije nego što možete ubaciti nove. Dakle, proces uništenja (uklanjanja) jednako je važan kao i proces stvaranja. Ako ste jednostavno pokušali staviti nove stvari bez iznošenja starih, to bi bilo prilično teško. Tako post može na neki način preokrenuti proces starenja, uklanjanjem starog staničnog „smeća“ i zamjenom novim dijelovima.

Što isključuje autofagiju?

Kratko i jasno – hrana!

Glukoza, inzulin (ili sniženi glukagon) i proteini siključuju ovaj proces samočišćenja. I za to je dovoljna vrlo mala količina. Čak i mala količina aminokiseline (leucin) može zaustaviti autofagiju.

Zato, ovaj proces autofagije je specifičan za post i nešto je što se ne nalazi u kalorijskim ograničenjima ili „dijetama“.

Ali naravno, i ovdje je ključ u balansu. Previše autofagije nije dobro, kao ni premalo. Što nas vraća na ono što smatram da je ključ svega – faze obilja i faze posta. Tako smo evoluirali, za to smo stvoreni i smatram da je to najprirodniji i najodrživiji način prehrane za veliku većinu ljudi.

Ne možemo stalno biti na nekoj dijeti, niti je to prirodno. Tijekom hranjenja se stanice izgađuju, a tijekom posta se „čiste“. Poanta života je u balansu!

Vjerujem da s nestrpljenjem očekujete moju knjigu, ali vjerujte mi, ja još s većim. Jer zaista vjerujem da će ova knjiga utjecati na vaše živote, a ako budete naučeno primjenili, možda ih i promijeniti. Na bolje, naravno.

Vaš Dalibor 🙂