Priprema za život

Priprema za život

Dobro jutro dragi moji 

Prije nego krene opuštajući vikend, evo jedan post za kraj tjedna namijenjen vama roditeljima, koji će vas nadam se malo “trgnuti” te vam dati materijala za razmišljanje.
Na Balkanu nije rijedak slučaj da djeca još uvijek žive sa svojim roditeljima, iako imaju 30 i više godina.

Mama pere i kuha, a “djeca” su na “vječnom studiju”, traže posao, a mole Boga da ga ne nađu ili rade neki posao par sati tjedno čisto da imaju za kavu i cigarete.
Ali tu prvenstveno krivim roditelje, jer su im to dopustili.
Neki će možda roditelji smatrati ovo bezosjećajnim, ali dugoročno radite svojoj djeci “medvjeđu uslugu”.
Jer ste ih razmazili i “programirali” na nerealan život.

U razvijenim zemljama Europe, čim osoba postane punoljetna, odmah traži posao, ili uz studij radi neki “part time” posao.
I tako se prvenstveno stvara realan pogled na život, cijeni se novac jer se vlastitom mukom zarađuje, te se gradi karakter.

Koliko mogu primijetiti, velika većina roditelja radi greške iz sličnog razloga, a to je uglavnom činjenica da oni sami u svom djetinjstvu nisu imali sve što su htjeli, pa sada svojem djetetu žele to sve pružiti i na neki način nadoknaditi.

Neki roditelji čak i pokušavaju nadoknaditi i živjeti svoj život kroz život svoje djece, što je velika pogreška.
Kada vidim da se djeci od par godina kupuju pametni mobiteli, tableti, dizajnerska odjeća i obuća, stvarno mi dođe muka.
Koliko je to loše za kasniji razvoj i pogled djeteta na svijet neću ni govoriti.

Još jedna greška koja je vrlo česta je ostavljanje nekretnina i stanova svojoj djeci. Ali to su programi koji se prenašaju sa koljena na koljeno, pa vas tu i ne mogu toliko kriviti, jer su vjerojatno vaši roditelji napravili istu grešku(samo što su oni tada dobijali stanove, nisu ih kupovali po lihvarskim kamatama).

Ljudi kupuju stanove na kredite, ulaze u 30-godišnja robstva, i u tom periodu se praktički ne mogu pomaknuti s mjesta jer imaju taman dovoljno za preživljavanje, a kada ih pitam zašto su u to ulazili, većina kaže; pa da ostane djeci. Jer mi živimo za svoju djecu…

Prije nego vas ponesu osjećaji, razmislite malo na trenutak;
Da vam vaši roditelji kažu da imate rješen stan, da se ne morate brinuti da li ćete imati što za jesti i obući, kako bi se vi ponašali i u kakvu bi se osobu razvili?
Da li bi imali neki unutarnji poriv da pod svaku cijenu uspijete, da više nikada ne budete u situaciji da nemate što za jesti i da vam je hladno jer nemate što za obući?
Ili bi se pretvorili u razmažena derišta, koja ne poštuju nikoga i koja ne znaju ništa cijeniti jer to nisu sami zaradili?

Naravno, kao i uvijek, postoje iznimke koje su zahvalne i cijene sve što su dobile, te se razviju u ljude pune poštovanja.
Ali za to treba jako dobar odgoj i puno truda i razumijevanja, što prvenstveno podrazumijeva roditelje otvorenog uma i koji znaju kako odgajati djecu na pravi način.

Kod nas na Balkanu u današnje vrijeme je to vrlo rijedak slučaj, prvenstveno iz razloga jer su današnji bogataši do tog novca došli relativno lako, jer su 90-tih bili na pravom mjestu u pravo vrijeme, krađom, muljanjem te legalnom pljačkom bivše Jugoslavije.
Tako da je teško od njih očekivati da će svoju djecu učiti nekim vrijednostima, i to je najveći razlog zašto danas imamo toliko problematične “zlatne mladeži”.

Ako znate priče nekih od najuspješnijih sportaša ili biznismena, onda možete shvatiti da je “uzorak” kod svih isti; svi potječu iz siromaštva, te im je to bila najveća motivacija i “gorivo” za uspjeh.

Ako imate 30+godina, onda vjerujem da se sjećate kako smo odrasli, što smo imali, a koliko smo bili sretni.
Lastike, špigule, park i igralište je sve što nam je tada trebalo.
Mame su nam navečer vikale s balkona da je vrijeme za spavanje.

I u kakve smo se ljude danas pretvorili(tu mislim pozitivno), sa takvim “siromašnim” djetinjstvom?
Ja sam svaki dan zahvalan što mi roditelji nisu bili bogati, koliko god to glupo zvučalo.
Jer sam upravo zbog toga došao do ovdje gdje sam sada, svojim trudom, poštovanjem prema drugima, držanjem do pravih vrijednosti, te cijenjenjem novca koji sam vlastitim radom zaradio.
Odgoj je danas jako veliki izazov, jer je svijet puno drugačiji u odnosu na prije 20 i više godina.
Ali upravo zato treba uložiti ekstra trud, da se ta djeca što bolje pripreme za život, te da se nauče cijeniti i poštovati.

Jer ako je netko nekom dužan onda su oni to vama, do kraja života, što ste ih doveli na ovaj svijet te se brinuli za njih sve te godine(a i još se brinete).

Molim vas, nemojte misliti da vam govorim kako da odgajate svoju djecu, jer na to nemam nikakvo pravo, samo sam vam htio skrenuti pozornost da “osvijestite” malo svoje postupke, te svoje ponašanje prema svojoj djeci, jer će to imati dugogodišnje posljedice na njihov život i oblikovanje njihovog karaktera i osobnosti.

Ne radite razmažena derišta od svoje djece, shvatite da disciplina i poštovanje nisu bezosjećajnost, već prava ljubav. Naučite ih poštovanju i pravim vrijednostima.
I pustite ih da se sami bore kroz život, jer će jedino tako znati bilo što cijeniti.

Ne brinite se, vi ćete uvijek biti tu, u prikrajku, promatrati da li je sve u redu. Ali oni se moraju naučiti sami hodati…

Ugodan vikend želim svima
Vaš Dalibor…

P.S. Slobodno podijelite ovaj post svima kojima mislite da je potreban. Hvala vam